HEJ Punionica!

Posvuda po gradu a i dalje

Prije oko 10 godina ova ideja mi je pala na pamet i otišla sam do Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar” do prof  ekologije dr. Laya i ispričala mu moju ideju. On se oduševio, podržao ideju i prijavili smo se na prvi ekološki natječaj koji je tada bio i kojeg je tada objavila, nećete vjerovati tko,  Ina -upravo kao najveći zagađivač okoliša ali ujedno i oni koji moraju baš zato uložiti i financirati neke ekološke ideje.

Natječaj je povučen i od svega ništa. Kakva im je to fora bila, ne znam. Valjda objave natječaj reda radi a onda nitko ne provjeri što je bilo s tim.

Ali evo onda izlažem svoju ideju ovdje.

Prvo da objasnim naziv HEJ Punionica.

 

H-Hrvatsko- motivirat ćemo prodaju hrvatskih proizvoda

E-Ekološko – smanjit emisiju štetnih plinova

J-Jeftinije – umanjit ćemo cijenu proizvoda

 

Punionica- Kao što postoje (bar još kod nas u Dalmaciji 😉 punionice vina, bilo bi odlično da tako potoje i punionice kemijskih proizvoda(šampona, regeneratora,sredstava za čišćenje,pranje..) Zašto?

Pogledajte samo u vašu kupaonicu ili kuhinju!

Prepune su raznih plastičnih bočica punih kemijskih sredstava (tu su;šamponi, regeneratori, gelovi za tuširanje,sredstva za pranje robe, pločica drvenih podova, sredstava za pranje suđa..).

Pitate li se ikad gdje te boce završe? I koliko treba da se unište, razgrade zatim koliko onečišćenja pri tom proizvedu? Prepreviše.

Da skratim, poput svih zemalja i mi moramo na godišnjoj, petogodišnjoj.. razini odgovarati za postotak  otrovnih plinova. I imamo rokove koje moramo ispoštovati.

Ajmo bar ovaj dio smanjiti.

Jer riječ je o vrlo toksičnim bocama koje se ne mogu reciklirati!

Kad bismo i jednom svaku tu bocu napunili umjesto bacili i kupili novu dobili bismo puno.

 

Moj je prijedlog;

1.S obzirom da nam je gospodarstvo u komi da se koncentriramo na kupovinu hrvatskih proizvoda. Sad ćete pitati, zašto kad čak i da su dobri su skupi? Zato što ćemo ih učiniti jeftinijima.

2. Također time ćemo znatno smanjiti  i emitiranje štetnih plinova jer će se punjenjem u toj mjeri smanjiti i prodaja a time i proizvodnja takove ambalaže.

3. Ako napunimo boce proizvodima,kupit ćemo ih jeftinije tj umanjeno za cijenu pet štetne ambalaže (sad će proizvođači štetne pet ambalaže skočiti na mene! 😉

 

Netko će se zapitati tko će to ići puniti?

Ja sam putem interneta napravila jedno istraživanje u obliku ankete na doduše malom uzorku (oko 500 ljudi) raznih zanimanja, dobi, spola.Svi su bili iz Zagreba.

Više od 80% je odgovorilo je da bi rado punilo ambalažu, neki zbog ekološke osvještenosti (ipak već puno ljudi odvaja i otpad), neki zbog koje kn jeftinijeg proizvoda, neki jer bi time potaknuli našu proizvodnju (makar se punionice s vremenom mogu proširiti na i na ostalu nehrvatsku ponudu)

 

Budimo prvi u ovoj inovativnoj ekološkoj ideji!

Smatram da bi ona mogla naći svoje mjesto i među EU potporama.

 

Veliki pozdrav,

 

Lucija Lazzari

 

 

 

 

 

Utišajmo autobuse na stajalištima

Zagreb

Predlažem da se na početna/krajnja autobusna stajališta, za početak barem ona smještena u najurbanijim dijelovima grada (npr. na liniji 118 Mažuranac – Voltino), ugrade punktovi za priključivanje autobusa na električnu mrežu dok autobus stoji na stajalištu. U praksi vozači autobusa na autobusnim stajalištima ne isključuju motor jer je isti potreban za napajanje sustava klime, grijanja, rasvjete i ostalih sustava koji se ne mogu napajati samo iz akumulatora. Problem je što pri tome teški i glasni motor nepotrebno zagađuje okoliš, stvara nesnosnu buku i generira nepotrebne troškove.  Uzmimo npr. liniju 118 koja prometuje od 4:30 ujutro do 01:00 u noći. Znači preko dvadeset sati dnevno na stajalištu se konstantno smjenjuju busevi te uvijek jedan od njih s upaljenim motorom čeka putnike. Oko busa stvara se oblak dima, a u krugu od 1oom širi se iritantna buka motora kao da smo na gradilištu, što znatno narušava kvalitetu života u okolini.

Mnogi drugi veliki gradovi prelaze na hibridne ili električne gradske autobuse no to bi bio puno veći i ozbiljniji projekt budući ZET ima 140 dnevnih i 4 noćne autobusne linije.

Svjestan prilike u kojoj se nalazimo predlažem rješenje koje iziskuje minimalnu intervenciju na postojećim autobusima i stajalištima koje bi se vrlo brzo amortiziralo ne samo kroz zadovoljstvo građana zbog stvaranja humanijeg životnog prostora već i financijski. Također smatram da ZET u suradnji sa Fakultetom strojarstva i brodogradnje u Zagrebu ima dovoljno znanja, iskustva i sredstava da se jedan takav projekt realizira. Potrebna je samo inicijativa i malo dobre volje.

Pozivam građane i Grad da prepoznaju ovu inicijativu kao doprinos poboljšanju kvalitete života u našem gradu.

Hvala!

Medvednica (skoro) bez auta i s kvalitetnim stazama

Medvednica

Kao redovitog posjetitelja Medvednice, jako me rastužuje njeno održavanje, a najviše od svega me smetaju “planinari” koji se dopeljaju autom do nekog od domova, pojedu radeći gužvu i onda opet autom nazad u grad. Bilo bi predivno kada bi se upad na Medvednicu bilo kojim motornim vozilom naplaćivao i to jednokratno, npr. 200kn/ulaz (s ne naplatom u trajanju od 30 min, ali samo za one koji moraju putovati preko Pila), da se rampe nalaze kod Pilane, Puntijarke (ili na raskršću iznad Pila), Šestinama te u Gornjem Lukšiću. Novcem koji se skupi na takav način bi bilo najbolje da se uređuje sama Medvednica i to prvenstveno planinarske staze koje su postale ruglo od neodržavanja kao i pošumljavanje jer se očito ništa ne radi po tom pitanju i erozija tla uništava kako planinarske puteve tako i preostala drveća. Također bi trebalo obnoviti i jasnije obilježiti planinarske staze te staviti karte na ulazu u svaku jer i uz najbolju volju se neke staze više ne mogu slijediti.