Željeznički kolodvor

Zagreb

Poštovani,

Nismo baš često putovali vlakom ali evo danas smo baš krenuli na put vlakom.

Početna stranica Glavni Kolodvor.

Puno ljudi na odlasku i dolasku.

Mi putujemo s bebom,nosimo kofere i guramo kolica s bebom.

Tražimo neki lift za invalide ili neku malu platformu (kao u npr Importanneu ili na Kvatriću ili na puno dr mjesta u Zagrebu) ali nema ništa.Pitamo zaposlenika kolodvora da nas uputi gdje da siđemo s kolicima i koferima ali kaže nam da nemamo izbor već da moramo sve stepenicama!

Vidimo ljude koji takodjer putuju.Jedan čovjek sa štakama takodjer treba pomoć da dođe do svog odlaznog perona.Nama pomažu neki stranci tako da ne moramo sve tegliti po stepenicama u više navrata.

Dolazimo na peron Br 2.

Peroni su jako zapušteni od površine perona (pločnika) koji su popucali i prastari do prljavih,puknutih nadstrešnica.Primjećujemo da dijelu perona nedostaje i nadstrešnica tako da po kiši ljudi vjerojatno čekaju negdje dalje?

Razglas izgleda kao iz 2. sve rata a i nije baš najučinkovitiji ali priznajem, ipak je za 3 klase je učinkovitiji od onog s autobusnog kolodvora koji zaista ne znam čemu služi osim da se svi uvijek čudimo kako je moguće da u ovo visokorazvijeno tehnološko doba mi još uvijek imamo potpuno nefunkcionalan, apsolutno nerazgovjetan razglas.A znamo da može biti normalan.Imamo iskustvo sa nekim mjestima i kolodvorima već u RH gdje su razglasi zaista normalni.

 

Dakle predlažem sljedeće:

– Urediti površinu perona (dio po kojem hodamo)

– Ofarbati željezni dio nadstrešnice(nosače nadstrešnice) i promijeniti krovni prastari dio

– Promijeniti razglas

– Montirati malu spuštajuću /penjući platformu za invalide i/ili lift.Ili barem napraviti neki betonski spust/i dio za popeti se za invalide i kolica općenito.

Mislim da bi mnogima pa i mladim,zdravim ljudima sa teškim koferima ovaj potez itekako značio i olakšao te bi preko 90% ljudi koristili takovi spust.

 

Psihologija kaže da mi ljudi ocijenjujemo ljude na prvu, tj. onaj prvi susret je važan.Teško je poslije ispravljati greške.A pogotovo ako zadnji susret potvrđuje onaj prvi.

Sigurna sam da bi ovako mali zahvat uvelike podigao mišljenje o našem Željezničkom kolodvoru jer prvi susret s našim Zagrebom je često upravo kolodvor.A i posljednji prije odlaska.

Zato ne dopustimo da prvi i posljednji dojam uprlja sve dojmove našeg prelijepog grada.

 

S poštovanjem,

 

Lucija Lazzari

 

 

 

 

PROJEKT- Centar za razmjenu znanja i vještina “SAT ZA SAT”

Grad Zagreb i šire

Poštovani,

mislim da bi bilo potrebno osnovanti  CENTAR ZA RAZMJENU ZNANJA I VJEŠTINA “SAT ZA SAT” koji bi bio lociran na jednom ili još bolje na više mjesta u Zagrebu (bilo bi idealno da svaki kvart ima svoj CENTAR ZA RAZMJENU ZNANJA I VJEŠTINA).

 

Svi mi možemo biti na neki način korisni ovom gradu i našim sugrađanima. Svi mi nešto znamo raditi, postoji nešto u čemu smo dobri. Pa i domaćice koje provode svoj život  odgajajući djecu, brineći o kući vjerujem da su izvrsne u kuhanju, poneka u crtanju, pjevanju, sviranju ili npr. u govorenju nekog jezika..Ostali, osim znanja koje potječe iz profesije kojom se netko bavi  mogu ponuditi i ostalo znanje/vještine svojih hobija.

Stvar je u tome da većina ljudi ne može sebi priuštiti neki tečaj jezika, gitare, šivanja, kuhanja, programiranja, plesa ili bilo čega drugoga.

To je poseban problem kod mnoštva nezaposlenih.

Ovim projektom bi se smanjio br nezaposlenih jer bi svoj CV a što je još važnije, svoje životno iskustvo obogatili novim znanjima i vještinama i to potpuno besplatno. Jer naposlijetku, približavamo se zapadnim standardima u kojima su  poslodavcu  bitnije vještine i znanja od papira. Jer što vrijedi papir ako nema znanja, iskustva? To se oduvijek trubi.

Osim populacije nezaposlenih korist od ovog projekta bi imali apsolutno svi: djeca, mladi, stariji, umirovljenici i  zaposleni.

Netko sad može pitati:što će nam takvi CENTRI kada postoje razne škole, fakluteti, pučka učilišta, agencije, škole za strane jezike, glazbene škole…?Ili na kraju krajeva internet, You tube koji ima svakojake tečajeve od šivanja do izgradnje lokomotive  😉 Stvar je u tome da se svi oni plaćaju ili zahtjevaju neko predznanje ili broj bodova za upise. A internetom nikad ne možemo steći iskustvo, znanje i brzinu kakvu možemo direktno od osobe koja zna.

Zato je bitno omogućiti znanje svima, besplatno tako da nijedan građanin ne može reći da nije imao priliku ili novaca za steći znanje ili da ga je vrijeme “pojelo”pa sad više nema priliku ga steći.

Mislim da bi se ovim projektom ugasilo mnoštvo nepotrebnih udruga koje svojim “radom” u stvari pokrivaju svoju zaradu putem previsokih članarina.

 

Idemo  sad na korake za  realizaciju projekta

Ono što bi centar nudio je BESPLATAN pristup znanju i vještinama SVIMA  i to unutar svih kategorija znanja i vještina

 

Ono što je centru od grada potrebno su:

  1. prostori unutar kojih se može vršiti razmjena znanja i vještina
  2. plaćena struja i voda untar objekta
  3. koordinatori za razmjenu znanja i vještina ( predlažem sociologe, folozofe, logičare, povjesničare i ostale najlošije stojeće struke koje bi koordinaciju mogli zamijeniti za ponuđene tečajeve)
  4. stranica unutar Zagreb. hr koja bi kontrolirala i prikazivala sva trenutno ponuđena znanja i vještine za razmjenu sa podacima održavanja besplatnih radionica i tečajeva ( a tamo bi se registrirali  oni koji nude i oni koji traže određeno znanje/vještinu)

 

Kako bi to funkcioniralo:

Dođe se u CENTAR ili na stranice CENTRA za Razmjenu znanja i vještina i registrira se.

Ispuni se dio o ponudi i dio o potražnji (dakle znanje / vještina koju korisnik nudi kao i ono što traži).

Nakon toga korisnici dolaze na razgovor kod koordinatora i izlažu svoju ponudu tj predstavljaju svoju vještinu/znanje koje nude.

Svako znanje,/vještina može imati svoj stupanj poput jezika )početni, srednji, napredni i slično jer netko može znati npr njemački osrednje budući da  je živio tamo 6 mjeseci pa se odlično sporazumijeva na njemačkom ali uopće ne zna gramatiku a možda je to upravo ono što netko traži 😉

Nakon što  sve kategorije ponude i potražnje budu ispunjene od strane korisnika kreće se u realizaciju tj ponudu termina  tečajeva, radionica i slično.

Dakle zamislimo situaciju da se već sve osmislilo i da sutra krećemo sa prvim tečajevima.

Osoba A drži tečaj iz programiranja .

Osoba A s obzirom na broj sati koji nudi, osvaja određeni br sati koje mijenja za tečaj koji želi; npr 30 sati programiranja mijenja za 30 sati poduke sviranja violončela.

Ono što je bitno reći je da se radi o razmjeni svojih satova znanja/vještina koje nudiš za satove  znanja/vještina koje želiš steći..

 

Tako bi to funkcioniralo.

 

Za kraj bi napomenula par stvari;

Ovaj projekt  bi grad minimalno koštalo s obzirom koliko bi dobio jer bi dobio educirane a iznad svega zadovoljne građane i one koji bi ovim projektom sebi otvorili vrata u bolju budućnost.

Jer znamo, grad to su građani.

Uvjerena sam da bi ovaj projekt grad Zagreb izdvojilo od svih drugih gradova čak i izvan Hrvatske. Vjerujem da bi se o tome naširoko pisalo.

Zamislite samo situaciju da takav projekt zaista zaživi!

 

Baš  me zanima što bi se dogodilo sa tonom agencija, udruga i sličnih institucija koje grad Zagreb godinama “sišu”i koriste prostore i proračun Grada u razne osobne i/ili neetične svrhe . A znamo da sustav inspekcije takovih je neznatan. Svjedočimo da se upravo u tim sferama krije siva ekonomija.Porezna uprava još nije uspjela mnoštvo takvih udruga zaustaviti u djelovanju zbog zakona koji ih pokriva i štiti. A financiramo ih mi građani iz prireza. Ovim projektom bi se usput brzo, puno toga rasčistilo.

 

 

 

 

 

 

 

 

Zagreb na Savi

sava

Zagreb može imati ljetne sadržaje na Savi. Regulirati dio rijeke kako bi mogle ploviti brodice. Zatim uz taj dio postaviti montažne kućice raznih sadržaja. Npr. “slavonska kuća”, Istarska itd. Urediti šetalište uz Savu. Ljeti se mogu organizirati razni etnografski sadržaji.

Život noćnih ptica – stadion Maksimir

Maksimirski stadion

Zgrada na stadionu je u propadanju. Zgradu treba dati u najam poduzetnicima koji će u noćnom terminu obavljati djelatnosti: zubari, maseri, fotografi, kopirnice, noćne učionice, seminari, restorani, itd…..uz minimalan najam.

Pothodnici – uređenje i privođenje svrsi

grad Zagreb

Poštovani,

stanje pothodnika u Zagrebu je prilično loše. Neki od njih imaju prazne poslovne prostore,a dio ljudi izbjegava prolaz kroz pothodnik posebno u večernjim i noćnim satima.  Poslovni prostori bi se mogli dati u najam po simboličnim cijenama umjetnicima, udrugama i ostalima koji imaju što za pokazati ili ponuditi ali nemaju početni kapital za neki ozbiljniji prostor ili prezentaciju svog rada. Znam da je u prošlosti bilo vandalizama u navedenim prostorima ali možda kad bi se mlade street art/underground umejtnike, glazbene umjetnike i udruge uključilo u osmišljavanje i uređenje prostora vjerujem da bi bilo odličnih ideja. Ukoliko bi takvi prostori zaživjeli kao svojevrsni art and souvenir turistička atrakcija vjerujem da bi se našlo još ideja za proširenje ponude.

Lp

Autohtoni suvenir Zagreba – DVD “Tko pjeva zlo ne misli”

Suvenirnice

To treba imati naravno internacionalnu naslovnicu i titlove na značajnim jezicima turista koji dolaze u Zagreb. Tema filma je svevremenska i globalna, Grad Zagreb to treba financirati i dati u TZ Grada da to distribuira.

“Zagreb nastupa” – na moru

Turistička mjesta na Jadranu

Poglavarstvo i obrtnička komora trebaju organizirati zagrebačke obrtnike te im pomoći prodavati robu na moru. Definirati s dizajnerima paletu proizvoda.pronaći u npr. Zadru prostor te ih izvesti na tržište u zajedničkom nastupu. Grad može npr. mijenjati prostor sa Zadrom. U Zagrebu ima puno praznih prostora. Akcija “Zagreb nastupa”: obrtnici svoju robu, a umirovljenici suvenire, poljoprivrednici iz županije delicije, …
.

Spomenik Zvonku Špišiću

Poziv Spomenici zaslužnim građanima Grada Zagreba

Trešnjevka

  

Nema se što čekati, ODMAH pokrenuti aktivnost za natječaj za spomenik Zvonku Špišiću.

Kako je ranije rečeno i za Relju Bašića, nikakve filozofije o “samo spomen ploči” i drugim načinima umanjivanja i odugovlačenja – odmah natječaj za spomenik i jednom i drugom.

GU za kulturu treba uspostaviti PROJEKT da svi zaslužni građani (kao npr. Holjevac) na primjerenim mjestima imaju spomenike.

HEJ Punionica!

Posvuda po gradu a i dalje

Prije oko 10 godina ova ideja mi je pala na pamet i otišla sam do Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar” do prof  ekologije dr. Laya i ispričala mu moju ideju. On se oduševio, podržao ideju i prijavili smo se na prvi ekološki natječaj koji je tada bio i kojeg je tada objavila, nećete vjerovati tko,  Ina -upravo kao najveći zagađivač okoliša ali ujedno i oni koji moraju baš zato uložiti i financirati neke ekološke ideje.

Natječaj je povučen i od svega ništa. Kakva im je to fora bila, ne znam. Valjda objave natječaj reda radi a onda nitko ne provjeri što je bilo s tim.

Ali evo onda izlažem svoju ideju ovdje.

Prvo da objasnim naziv HEJ Punionica.

 

H-Hrvatsko- motivirat ćemo prodaju hrvatskih proizvoda

E-Ekološko – smanjit emisiju štetnih plinova

J-Jeftinije – umanjit ćemo cijenu proizvoda

 

Punionica- Kao što postoje (bar još kod nas u Dalmaciji 😉 punionice vina, bilo bi odlično da tako potoje i punionice kemijskih proizvoda(šampona, regeneratora,sredstava za čišćenje,pranje..) Zašto?

Pogledajte samo u vašu kupaonicu ili kuhinju!

Prepune su raznih plastičnih bočica punih kemijskih sredstava (tu su;šamponi, regeneratori, gelovi za tuširanje,sredstva za pranje robe, pločica drvenih podova, sredstava za pranje suđa..).

Pitate li se ikad gdje te boce završe? I koliko treba da se unište, razgrade zatim koliko onečišćenja pri tom proizvedu? Prepreviše.

Da skratim, poput svih zemalja i mi moramo na godišnjoj, petogodišnjoj.. razini odgovarati za postotak  otrovnih plinova. I imamo rokove koje moramo ispoštovati.

Ajmo bar ovaj dio smanjiti.

Jer riječ je o vrlo toksičnim bocama koje se ne mogu reciklirati!

Kad bismo i jednom svaku tu bocu napunili umjesto bacili i kupili novu dobili bismo puno.

 

Moj je prijedlog;

1.S obzirom da nam je gospodarstvo u komi da se koncentriramo na kupovinu hrvatskih proizvoda. Sad ćete pitati, zašto kad čak i da su dobri su skupi? Zato što ćemo ih učiniti jeftinijima.

2. Također time ćemo znatno smanjiti  i emitiranje štetnih plinova jer će se punjenjem u toj mjeri smanjiti i prodaja a time i proizvodnja takove ambalaže.

3. Ako napunimo boce proizvodima,kupit ćemo ih jeftinije tj umanjeno za cijenu pet štetne ambalaže (sad će proizvođači štetne pet ambalaže skočiti na mene! 😉

 

Netko će se zapitati tko će to ići puniti?

Ja sam putem interneta napravila jedno istraživanje u obliku ankete na doduše malom uzorku (oko 500 ljudi) raznih zanimanja, dobi, spola.Svi su bili iz Zagreba.

Više od 80% je odgovorilo je da bi rado punilo ambalažu, neki zbog ekološke osvještenosti (ipak već puno ljudi odvaja i otpad), neki zbog koje kn jeftinijeg proizvoda, neki jer bi time potaknuli našu proizvodnju (makar se punionice s vremenom mogu proširiti na i na ostalu nehrvatsku ponudu)

 

Budimo prvi u ovoj inovativnoj ekološkoj ideji!

Smatram da bi ona mogla naći svoje mjesto i među EU potporama.

 

Veliki pozdrav,

 

Lucija Lazzari