Redomat u Institutu za tumore

 

Zvuči čudno, ali najnovija bolnica u Zagrebu nema redomata! U 21. stoljeću još uvijek vodimo borbu sa zaprimanjem pacijenata preko reda i to u ustanovi sa najmanje smijeha – Institutu za tumore.

Na pregled moje majke čekali smo 4,5 sata. U međuvremenu su zaprimani pacijenti koji tek što su zakoračili u čekaonicu.

Ja znam da redomati neće iskorijeniti korupciju, ali će je bitno otežati. Npr.nakon 4 sata čekanja tražio sam potvrdu da sam toliko proveo u čekaonici. Da je bilo redomata, ne bi trebao ulaziti u diskusiju sa nekim kod koga se opet moram pojaviti, ali ovog putu u još lošijoj poziciji:(

 

Zdravstvena edukacija: “zdravo misli zdravo živi zdravo radi”

zagreb i šire

Dostignuća u zdravstvenim istraživanju trebaju biti pristupačna svima. Kako naše misli utječu na zdravlje. Kako i što jesti u određenoj bolesti. Kombinacije hrane. Prehrambena piramida. Koliko građani znaju o tome. koliko neznanje utječe na zdravstvene troškove.

Sustavno suzbijanje pušenja kod maloljetnika

Cijeli grad, naročito škole

Pred svakom školom prije i poslije nastave, te za vrijeme odmora vidimo velik broj učenika koji puše. Ovdje jedna lokalna studija koja govori o 36% učenika pušača: http://ss-gospodarska-vz.skole.hr/upload/ss-gospodarska-vz/images/newsimg/760/File/Anketa_o_pusenju.pdf , a ovdje jedna druga koja navodi četvrtinu učenika pušača: http://novilist.hr/Zivot-i-stil/Zdravlje-ljepota/Zdravlje/Porocni-tinejdzeri-Svaki-cetvrti-petnaestogodisnjak-u-Hrvatskoj-pusi-svaki-drugi-se-napio

Predlažem da Grad Zagreb pokrene sustavnu kampanju protiv maloljetničkog pušenja: predavanja u školama, letci, panoi, posjete oboljelih pušača, nagrade za nepušače (karte za javni prijevoz i evente, čak i srećke za vrijedne nagrade i sl.).

Ovo treba kombinirati s mjerama nadzora restrikcije prodaje cigareta maloljetnicima, što sada NE postoji: svatko može kupiti sebi cigarete ili kupuju drugima. Kontinuirani nadzor bi to barem malo popravio.

 

Utišajmo autobuse na stajalištima

Zagreb

Predlažem da se na početna/krajnja autobusna stajališta, za početak barem ona smještena u najurbanijim dijelovima grada (npr. na liniji 118 Mažuranac – Voltino), ugrade punktovi za priključivanje autobusa na električnu mrežu dok autobus stoji na stajalištu. U praksi vozači autobusa na autobusnim stajalištima ne isključuju motor jer je isti potreban za napajanje sustava klime, grijanja, rasvjete i ostalih sustava koji se ne mogu napajati samo iz akumulatora. Problem je što pri tome teški i glasni motor nepotrebno zagađuje okoliš, stvara nesnosnu buku i generira nepotrebne troškove.  Uzmimo npr. liniju 118 koja prometuje od 4:30 ujutro do 01:00 u noći. Znači preko dvadeset sati dnevno na stajalištu se konstantno smjenjuju busevi te uvijek jedan od njih s upaljenim motorom čeka putnike. Oko busa stvara se oblak dima, a u krugu od 1oom širi se iritantna buka motora kao da smo na gradilištu, što znatno narušava kvalitetu života u okolini.

Mnogi drugi veliki gradovi prelaze na hibridne ili električne gradske autobuse no to bi bio puno veći i ozbiljniji projekt budući ZET ima 140 dnevnih i 4 noćne autobusne linije.

Svjestan prilike u kojoj se nalazimo predlažem rješenje koje iziskuje minimalnu intervenciju na postojećim autobusima i stajalištima koje bi se vrlo brzo amortiziralo ne samo kroz zadovoljstvo građana zbog stvaranja humanijeg životnog prostora već i financijski. Također smatram da ZET u suradnji sa Fakultetom strojarstva i brodogradnje u Zagrebu ima dovoljno znanja, iskustva i sredstava da se jedan takav projekt realizira. Potrebna je samo inicijativa i malo dobre volje.

Pozivam građane i Grad da prepoznaju ovu inicijativu kao doprinos poboljšanju kvalitete života u našem gradu.

Hvala!

“Sigurna djeca” – mreža socijalnih medija koja smanjuje broj nesreća

Mjesta gdje borave djeca

Velik broj djece se ozlijedi u nezgodama koje su se dale izbjeći. Neki od takvih slučajeva završe invaliditetom ili čak smrtnim ishodom. U bitnome, roditelji i drugi koji se brinu o djeci javljaju opasna mjesta i događaje, koji onda služe drugima za izbjegavanje rizika, a mjerodavnima za provedbu mjera povećanja sigurnosti. Na primjer, nogometni gol koji nije bio učvršćen i kod pada je ubio dječaka!

OVDJE pogledajte model funkcioniranja mreže i detaljna pojašnjenja projekta.

Kad bi Grad Zagreb izfinancirao izradu profesionalnog rješenja za ovu mrežu i dao odgovarajuću logističku potporu, manje bi djece u gradu Zagrebu stradalo, a zdravstvenom i socijalnom sustavu bi se uštedjela značajna sredstva.

Dom zdravlja Vrbani

Vrbani

Predlažem izgradnju doma zdravlja u kvartu Vrbani jer trenutno ne postoji. Kvart se izgradio novim stambenim i poslovnim prostorima, grade se i nove zgrade, kvart je čak dobio i shopping centar, međutim dom zdravlja koji je posebno bitan za kvalitetu života obitelji s malom djecom ne postoji. Domovi zdravlja postoje u susjednim kvartovima, ali su pretrpani te doktori opće prakse i pedijatri ne primaju nove pacijente.

Zrinjevac za ljude i pse

Zagreb-Zrinjevac

Park Zrinjevac ima 4 odvojene livade. Sada su sve dozvoljene za pse, pa je zbog nesavjesnih vlasnika pasa teško proći livadom i ne ugaziti u drek. Na livadama se igra puno djece, a i Zagrepčanima i turistima služe kao mjesto za predah i uživanje na suncu, pa bi bilo zgodno kada bi neka od livada (npr. sjeverozapadna)  bila rezervirana isključivo za ljude.

Financiranje prevencije i sprječavanje širenja zaraznih nametnika

Zagreb

Evo u 21 stoljeću, svake godine iznova smo svjedoci širenja pojave ušiju i gnjida među predškolcima i osnovnoškolcima, a često i više puta tijekom jedne godine. Problem povratka tj. nezaustavljanja širenja nametnika među djecom jest nerijetko i nedovoljna edukacija roditelja, a time i nedovoljno bavljenje problemom rješavanja nametnika od strane roditelja. Riješiti se ušiju i gnjida je poprilično neugodan i dugotrajan proces koji zahtjeva upućenost, savjesnost i financijska sredstva. Mnogi roditelji nemaju novaca za kupiti sredstva za prevenciju kao ni ona za uklanjanje nametnika tako da su primorani isključivo ručno pokušati riješiti se istih. Ako promakne ijedan nametnik, zaraza se nastavlja širiti. Ta sredstva su poprilično skupa, a ona nešto efikasnija su naravno i skuplja. Iznosi efikasnijih se kreću od 100 kn nadalje a mogu se iskoristit tek za par tretmana. Problem je također što je pojavom ovih nametnika potrebno tretirati ostalu djecu iz kućanstva kao i nerijetko i ostale članove obitelji. To iziskuje dodatno vrijeme i novac. Smatram da bi se problem mogao rijesiti na dva načina ili kombinacijom oba. Evo prijedloga:

  1. Budući da je riječ o zaraznoj bolesti (također prema Službi za epidemiologiju kroničnih masovnih bolesti) sramota je (a po meni i protuzakonito) da se takova sredstva za uklanjanje istih moraju uopće kupovati te da veliki broj roditelja ne može djeci i svojoj obitelji priuštiti kupovinu potrebnih sredstava. Zato bi bilo normalno da sredstva za prevenciju i uklanjanje zaraznih nametnika idu na recept! Svjesna sam da takova odluka mora biti odobrena od strane Ministarstva zdravstva ali nadam se da naš grad može iskoračiti i pred Ministarstvom. Uostalom, ipak je riječ o našim  najmlađima, dječici kojoj je ovaj problem vrlo neugodan pri rješavanju, a posebno ako problem potraje zbog navedenih razloga.
  2. Drugi način pomoći je da Grad financira tiskanje brošura o prevenciji, sprječavanju širenja zaraze kao i načinima uklanjanja nametnika koji bi se dijelili roditeljima u vrtićima i školama na početku svake obrazovne godine. Grad bi trebao donirati vrtićima i školama potrebna sredstva za kupovinu sprejeva za prevenciju zaraze ovim nametnicima kao i električnih češljeva za uklanjanje nametnika. Nakon godinu dana medicinski radnici/stručni tim unutar navedenih ustanova mogli bi podnijeti izvještaj Gradskoj upravi o statistici uspješnosti smanjivanja ili sprječavanja ove zaraze. Sigurna sam da bi uspjeh bio vidljiv u kratkom roku tako da se problem zaraze koji se povlači već desetljećima uspješno riješi ili barem promptno dovede na najmanju razinu.

Skupi lijekovi koje plaćaju sami pacijenti

Zagrebačke ljekarne

Tzv. OTC lijekovi (“over the counter”) su u Hrvatskoj višestruko skuplji nego u susjednim zemljama, uključivo i Sloveniju, koje je manje tržište, a veća platežna moć. Drastičan primjer je Beyer Aspirin Protect, koji u Sloveniji stoji 36 HRK (preračunato, bez poreza), a u Hrvatskoj 104 HRK (isto bez PDV-a), također uvoz iz Njemačke. Na stranici https://web.facebook.com/skupi.lijekovi.u.Hrvatskoj/ može se vidjeti analiza toga, bez odgovora od mjerodavnih, koji je uzrok takvoj diskrepanciji cijena, gdje uostalom imamo i odljev PDV-a zbog masovne kupnje lijekova u inozemstvu.
Gradske ljekarne Zagreb kao jaka ljekarnička maloprodaja bi mogle probiti tu “zavjeru šutnje” na štetu hrvatskih potrošača i barem građanima Zagreba omogućiti lijekove koje ne plaća HZZO po pristojnoj cijeni.